|
Dobriša Cesarić:
Slap
Teče i teče, teče jedan slap;
Što u njem znači moja mala kap?
Gle, jedna duga u vodi se stvara,
I sja i dršće u hiljadu šara.
Taj san u slapu da bi mogo sjati,
I moja mala kaplja pomaže ga tkati.
Ivana Brlić - Mažuranić:
Derviš, ptičica i soko-dobrotvor
Razmišlja neki derviš o raju...
Ali nad njime, u istome gaju,
Cvili na grani ostavljen ptić.
Propalo gnijezdo, mrtva je mati,
Gladom i hladom mališ se pati,
Krilca ga gola ne mogu dić.
Dršće siroče, uda mu strepe,
Prvi će vjetrić da ga otepe,
Svijet je pod njime strahotan grob!
Golube sitni! Jadniče mali!
Derviš pod stablom Alaha hvali,
Ne vidi tvoju žalosnu kob!
Ali uto iznenada
Šušnu dva krila meka,
A dervišu ponad glave
Kliznu hitra sjenka neka -
Sokol je tuj!
Vrisnu od straha golo siroče,
Kano da vapi: - Pobožni oče,
Molitvu pusti, jecanje čuj!
Ali derviš svetim mirom
Ovu stvarcu prima:
- Na tom svijetu svaki stvorak
Svoju sudbu ima -
Kakova je čija sudba,
Tako mu i biva,
Ele, soko ovog ptića
Progutat će živa! -
Sveti čovo eto tako
Ptičju sudbu riješi lako -
Al se nato nešto zbilo,
Što ga čudom začudilo.
Dok je golo ptiče drhtalo od strave,
Dotle sivi soko - čuda li velikoga -
Poče da ga hrani, a iz kljuna svoga:
Mekano i nježno poput majke prave.
I još dvaput, triput sađe soko s grane,
Da donese priću okrepe i hrane -
A golišan, blažen, krilašcima trepti,
Otvoren kljunić prima, guta, hlepti.
Lahor šapće: - Čudo! Čudo!
Zadivljeno šušti gaj...
Samo derviš tankim smiješkom
Prati čudni prizor taj:
- Nije ovo samo tako...
To su viši znaci s neba,
Ti pomozi, mudrost sveta!
Odgonetat ovo treba! -
Zamisli se. Oči sklopi.
Gladi rukom bradu rijetku,
Misli časak, pa uskliknu:
- Riješio sam zagonetku!
Poruku mi Alah šalje:
- Nemoj, sinko, da se patiš dalje,
Da u selo silaziš po hranu,
Nego sjedni kao ptić na granu.
Lijepo čekaj da te ja poslužim,
Za tvoj akšam da ti se odužim, -
Gle, ja hranim ništetnoga ptića,
Golog ptića od dva, od tri dana,
Kolko više hranit ću tebe,
Zaslužnoga, mudroga insana.
Pa moj derviš od tog časa
Niti makac sa svog mjesta.
Zabrinuto selo pita:
Kud to vrijedni starac nesta?
A on, valaj, kako sio,
Tako sjedi i sve čeka,
Hoće li sa neba saći
Čudotvorna ptica neka,
Da ga pita, da ga hrani,
Kano ptičicu na grani.
Ali ništa!
Sve u gaju ko i prije
Svatko vodi brigu svoju:
Sebi traže šturci hranu,
Sebi svoje pjesme poju,
A i djetlić, tuj i tamo,
Sebi kljuca bubu koju.
Čeka derviš dan, dva dana,
Čeka heftu, čeka drugu,
Ali tada, gladan, jadan,
Stade tužit svoju tugu:
- Alah, oj Alah! Što li je ovo?
Kad ćeš iskupit zadano slovo?
Grči se gadna utroba moja,
Čeka na tebe ptičica tvoja!
Al mramorkom šuti sve oko njega,
Sveta je strava pala na gaj...
Tad dubravom tamnom zaječi s brijega:
- Gledo si čudo pred sobom na grani,
Gdje dobrotvor soko ptičicu hrani.
Pa od te dvije ptice, kako sam veliš,
Svakako jednom učinit se želiš!
I biraš bez straha ulogu svoju:
Hoćeš da glumiš ptilicu moju!
A ne bi li tebi ličilo više
Da dobrotvor soko budeš, derviše?!
Da posvetiš svoju mantiju svetu,
Da otareš koju suzu po svijetu!?
~ ~ ~
Manje poznate riječi:
ALAH - naziv za Boga kod Muslimana
AKŠAM - muslimanska večernja molitva
DERVIŠ - muslimanski redovnik
HEFTA - tjedan, sedmica
INSAN - čovjek, ljudsko biće
Dobriša Cesarić:
Samo sam srce, samo toplo srce,
I sve je sreća što mi oči vide,
A ti trenuci - to su slavoluci
Kroz koje ljubav u trijumf ide!
~ ~ ~
Radosne misli. Hod bez težine.
Večernji vjetar nam proljeće nosi.
S juga je došo. Prepun svježine
Zbija nam svoje šale u kosi.
~ ~ ~
Posve polako, o posve polako
Tajna se svjetlost u meni širi.
To zamrla radost otvara oči.
Ah, sunce u moje srce već viri.
~ ~ ~
Pukotina ima svaki život,
Kroz koje bližnji radoznalo zure
Motreći naše dane što žure.
~ ~ ~
Kadikada, u kasni sat,
Tajanstven dar mi bude dat,
I slušam šumne razgovore
Sa vjetrom što ih vodi more.
~ ~ ~
Na okno kaplja kiše kapne
I zasvjetluca tu i zapne.
Već kapne druga i svjetluca:
To jesen mi na okno kuca.
~ ~ ~
Tiho, o tiho govori mi jesen:
Šuštanjem lišća i šapatom kiše.
Al zima srcu govori još tiše.
I kada sniježi, a spušta se tama,
U pahuljama tišina je sama.
~ ~ ~
I smiješim se u meki suton,
Od zapaljenih zvijezda svečan,
I osjetim dubinu svega,
I da je život vječan - vječan.
|
